Sunday, November 20. 2011
I tako prodje i moj prvi posjet Tunisu kojeg sam se definitivno bojao. Danas mogu
reci da o Tunisu Europljani ne znamo nista ili pak samo vjerujemo da znamo. Nisam
imao losih iskustava i sto vise, svi su se do mene ponasali korektno pa cak i taksisti
koji su uredno vracali ostatak.
Tunis je zemlja od 10 milijuna stanovnika od kojih 2 milijuna zivi u glavnom gradu.
Nezaposlenih je trenutno 700.000 i sljedece godine ocekuju da ce broj preci
1 milijun. Zemlja je sastavljena od dva drustva od kojih je jedno bogato i kupa
se u izobilju dok je drugo siromasno i prezivljava iz dana u dan. U Tunisu prosjecna
placa iznosi 150$ mjesecno. Poslje 35 godine diktature u provljece je svrgnut
diktator koji je vedrio i oblacijo 35 godina. A prije mjesec dana su odrzani prvi
visestranacki izbori na kojima je odnjela pobjedu islamisticka stranka.
Za vrijeme mojeg posjeta sam boravio u hotelu Sheraton koji mi je bio u stvari zlatni
kavez na brdu iznad Tunisa dok se oko njega nalazila veleposlanstva i nacionalna
televizija. Televizija je vrlo dobro utvrdjena utvrda s 5 metara visokom ogradom i
tornjevima na kojoj su mitraljezka gnijezda. Dakako taj svijet luksuza i bogastva
nema veze s oni pravim svakodnevnim Tunisom.
Posto sam u Tunis otisao poslovno i tamo sam susreo poslovne partnere isti su vrlo
brzo poceli razgovor o politici jer Tunis se nalazi na prekretnici gdje moraju odluciti
kako naprijed sad kad su dobili toliko ocekivanu slobodu.
Partneri su me tako ispitivali sto mislim o demokraciji, o nasem politickom sustavu,
strankama, njihovom broju, ... Moji odgovori mozda i nisu bili u skladu s njihovim
ocekivanjima ali je cinjenica, da su vrlo pozorno slusali i upijali sve sto sam rekao.
Osjecaj koji sam dobio tijekom razgovora je, da su svi puni ocekivanja i znaju, da
su dobili slobodu koju su toliko iscekivali a istovremeno se boje odgovornosti koja iz
nije proizlazi. Defintivno nose oko vrata uteg strah od islamizma jer koliko god su oni
u nasim ocima muslimanska i arapska zemlja toliko su na njima vidljive posledice
francuske vladavine i komunisticke diktature.
Sto god budu odlucili, nadam se, da nece samo kopirati druge i da ce odabrati
sistem po svojoj mjeri.
|
Sunday, November 13. 2011
 Tunis, Arapi, terorizam, nemiri i jos puno predrasuda koje me muce ovih tjedana ... Naime priblizio se
dan mog dogovorenog odlaska u tunis i gdje bih trebao raditi neko vrijeme i povremeno odlaziti kuci
svojoj obitelji na punjenje baterija.
Definitivno je to vrlo lijepa zemlja koju do sada jos nisam imao prilike posjetiti i nadam se
da unatoc svim predrasudama koje imam imati poztivino iskustvo. Doduse posao i turizam nema
puno zajednickog ali po uvjeravanju mojih kolega koji vec imaju iskustva i neoliko poznanika koji
dolaze iz Magreba to bi trebalo biti pozitivno iskustvo i definitivno bi trebalo prosiriti moje vidike.
Kako god, cinjenica je, da se bojim velike promjene i da je strah djelomicno opravdan ali ako ne probam necu nikad
ni znati ... zato je vrijedno pokusat i puno toga nauciti.
|
Monday, May 16. 2011
Bog,
poslje duuugo, duuugo vremena opet, osjetih da moram nešto napisati i podijelit s vama.
Ovih dana sam imao razgovor s dva prijatelja o tome, da li podupiru promjenu obiteljskog
zakona u Sloveniji koji ?e omogu?iti istospolnim partnerima usvajanje djece. Naime 17.5.
?e biti glasovanje u slovenskoj skupštini o prijedlogu novog zakona.
Naša mišljenja su se dijelom podudarala a dijelom bila potpuno suprotna. To što
je bilo najzanimljivije je cinjenica, da je po tom pitanju prijatelj koji je inace desne provinjence
zagovarao potpuno liberalno stajalište i zalagao se z izjednacavanje prava hetereseksualnih i
homoseksualnih parova, pa cak i mogucnost usvajanje djece, dok drugi, lijeve provinjence,
izrazio nekoliko dvojbi.
Cinjenica je, da ce nas to i takva pitanja još dugo dijeliti ali sam sretan je smo mogli otvoreno
porazgovarati iako se ne slažemo oko puno toga.
|
Tuesday, July 27. 2010
 | Vec vise od tjedan dana sam na godisnjem s obitelji i nekoliko dragih nam ljudi. Doduse, vec nekoliko dana
se nismo kupali jer cas puse bura, pa jugo, pa opet burin, ali to je najmanje bitno.
Bitno je bilo samo otici i skloniti se od svakodnevnih obaveza i nekih spomenutih u mom proslom clanku.
Prilikom danasnje posjete svom prijatelju sam izjavio, da zamalo nisam uspio odvojiti vrijeme i otici na
godisnji i u istom dahu dodao, da je zapravo godisnji i vrijeme provedeno s obitelji jedini dokaz, da sam ziv
i da se moj zivot ne svodi samo na stres i na odlazak na posao, jelo, povratak i spavanje i teko u nedogled.
Kako god .. drago mi je, da cu napuniti baterije i da sam vidio poslje dugo vremena drage mi ljude. A ovo
ostalo sto me ceka kad se vratim kuci cu postepeno rjesavati. |
Saturday, May 15. 2010
U posljednje vrijeme sam imao nekoliko iskustava s ljudima koji su izvana kao melem za dusu a u sustini nisu nista drugo nego licemjeri i manipulatori. Kad dobro razmislim njima je zajednicko nekoliko svojstava koje cu probati opisati i napravit jos jednu ladicu u ladicaru ljudskih karaktera.
 Manipultori su svi do jednog puni price i puno praznih rijeci i obecanja i takvi ostaju dok ne nalete na zid. Kad zagusti i vide da nema vise dalje, tada pocnu traziti zrtvu koju nastoje preeslati njezinim emocijama. Njihov cilj je postici sazaljenje i suosjecanje gdje ce ciljani objekt reci ... da pomoc cu ti ili ja cu to umjesto tebe napraviti i slicno.
Kako god te ljude vrlo brzo skuze i to za njih znaci promjenu okolin, jer u svojoj staroj okolini vise ne mogu manipulirati ili bolje receno slepati se na tudjoj muci i trudu.
Tvrdim, da se unatoc tim i takvim isplati biti posten i da se trud i rad uvijek isplati i ne treba podcijeniti ljudsko sjecanje ... jer velika vec nas oprasta ali i ne zaboravljalja, I kad tad ce se netko sjetiti naseg truda i dobrog iskustva iz proslosti.
Dakako biti dobar i posten ne znaci biti naivan. Pa tim rijecima i zavrsavam: "Daj Boze da sto prije prepoznam one suplje koji samo prodaju pricu a u stvari ne nude nista."
|
Bog,
poslje vise od godinu dana opet odlucih nesto napisati na svom blogu jer blog kao i sve ostalo je stvar
trenutne inspiracije i jednostavan nacin za pokazati svoJu kreativnost i na nakei nacin iznijeti to sto te
muci u tom danom trenutku. Da li ce to tko procitat ili nece zapravo nije ni bitno.
|
Tuesday, February 17. 2009
Poslje dvije godine sam se opet nasao u Sarajevu zbog posla i moram reci da sam sretan zbog toga jer sam uspio
rijesiti jednu stvar koja me jako dugo mucila.
Prilikom mog proslog posjeta sam puno ispricao viceve a u tim vicevima su u glavnom nastupali drugovi Mujo i Haso.
I tom priliko se jedan od kolega naljuto na mene i rekako mi nesto u stilu ... "Ako budes jos pricao viceva o Muji i Hasi
mogo bi ti i ostati u Bosni."
Tu reakciju i nisam odmah razumio i trebalo je puno vremena da razmislim i ustanovim sto sam napravio. Neki dan sam
ga opet uspio vidjeti i tako sam mu se ispricao i rekao mu da je bilo sve dobronamjerno.
Koliko mi se cini prihvatio je moju ispriku i zajedno smo se nasmijali a meni je ostalo jos jedno iskustvo za buducnost. |
Friday, January 16. 2009
 |
Poslje puno godina kolege nagovoris da se odemo sanjkat u Dovje pokraj Mojstrane (za one koji ne znaju to je izmedju Jesenica i Kranjske gore). Vjerovatno mozete vidjeti na slici da moja fizicka sprema nije na vrhuncu i da vjerovatno, kad bi se prijavio u vojsku, ne bi imao sanse jer ne bi mogao ni izgovoriti Cooper a kamoli ga istrcati.
Sve u svemu bilo je divan dozivljaj i isplatilo se penjanje na brdo ako nista drugo zbog panorame. A one niske temperature se i tako zaborave, izlijetanje s staze i savijanje gleznjeva.
Kad budete imali priliku, nemojte razmisljati ... |
|
Wednesday, December 24. 2008
 | I jos jedna godina blizi se svom kraju i opet nam dolazi mali Isus. Neka vam naredna godina bude jos bolja i neka vam ispuni vasa ocekivanja, a ovaj Bozic donese mira, zdravlje i prije svega ljubavi. |
Monday, December 15. 2008
 | Kad sam u cetvrtak navece vozio na posao ispred mene je vozio balavac u ovakom cliu ali crvene boje i dok je vozio uspio je gledati i televiziju. Svaka cast, ja ne mogu pratiti sto se dogadja na cesti i jos gledati tv. Ali ovaj mali nije bio neki salabajzer. Uspio je gledati pornjavu i tako sam i ja uspio skicnut scenu kako doticnoj netko od postraga gura svog majstora....
Ne smijem se ni zapitati da li su mu obadvije ruke bile na volanu ili samo ...
Sto god da je radio nadam se da je dosao citav tamo gdje je posao i da ce kad tad doci pameti i da nece u medjuvremenu nastradati. |
|
Wednesday, November 5. 2008
Evo danas je konacno zavrsila euforija oko izbora americkog predsjednika i konacno su i u americi
crnca izabrali za predsjednika... I kakve to ima veze s tim da Madjarska nema mora?
Kako god, smijao sam se malim drzavama a jos vise njezinima malim televizijama koje nisu nista drugo
nego samo odraz kompleksa malenosti. Te iste su direktno prenosile izbor americkog predsjednika. Da
me ne bi netko krivo shvatio, ja znam da su SAD velika zemlja i velika velesila i da definitivno mogu utjecati
na svjetsku svakodnevicu ali u isto vrijeme sam svjestan cinjenice da je zapravo svejedno tko sjedne u tu
fotelju jer u starim odnosno stabilnim "demokracija" nikad ne dolazi do drasticnih promjena u politici a pogotvo
ne u onoj vanjskoj. Drugim rijecima svima nama bi moralo biti skoro svejedno tko je americki predsjednik il Obama,
McCain ili onaj Londonov sivi (vuk) ocnjak.
Neka objasnim svoju tvrdnju ... tko god zeli kandidirati i postati predsjednik i najmanje drzave a nije na
vlast dosao vojnim udarom mora lobirati iliti poslati posrednike koji ce za zalaganje da se donese neki
zakon ili promjeni propis zatraziti odredjenu sumu novca. Npr, neki uvoznici zele da se umanji carina na
proizvode koje uvoze i za to ponude nikoliko milijuna bilo to dolara ili albanskih leka. Te novce politicar
ne smije primiti a niti njegovi posrednici i staviti u svoj djep vec ih smiju samo upotrijebiti za svoju
kampanju iliti promociju povodom izbora. Vani se to zove lobiranje a pravo ime za to bi bilo korupcija jer
nista drugo ne moze biti.
I na kraju, nadam se da ce Obamin team uspjeti sniziti americki deficit (zaduzenje) i sniziti kamate te tako
omoguciti bolju gospodarsku situaciju u americi ... Jer nama u Evropi treba bogata amerika jer samo tako cemo
moci prodati to sto proizvedemo.
Nek im je sa srecom... |
Monday, October 20. 2008
Povod za ovaj moj uradak je post objavljen na blog.hr i poziv jednog mog poznani ka da mu pogledam zasto mu svijetli neko crveno svjetlo na njegovom modemu.
Prije dva mjeseca sam nakon poslje desetak godina susreo bivse kolege iz srednje skole od kojih neke nisam vidio i vise od 10 godina. Povod naseg susreta sada i nije
bitan. Tada sam njih upitao kako mogu s njima stupiti u kontakt jer je to vrlo koristno pogotovo ako zelis organizirati susret poput godisnjice mature i slicno. I tako me
nekoliko od njih zacudjeno pogledalo i u jedan glas zapitalo ... "Pa zar ti (o. a. informaticaru) nemas fejsbuk profil?" Ja uzvratih "Ne, zasto bi to imao?" jer do tada i nisam
znao sto "propustam". Dakako kad sam dosao kuci naparavio sam i ja sebi jos jedan virtualni prozor u svijet koji je bio vrlo koristan jer kad sam nasao prvog kolegu i taj me
prepoznao kao prijatelja dobio sam i dostup do svih njegovih prijatelja ...."
Prva pomisao prije nego sto sam napravo profil bila je ... ovo lici nia big bradera ili u njamanju ruku cijini uroti. Po onoj narodnoj "Kud svi Turci, tu i mali Mujo" i ja sam sebi
napravio svoj profile.
Poslje dva mjeseca kopanja po fejsbuku mogu reci da je na njemu previse pravih podataka o korstnicima i previse pravih fotografija koje bi mi s malo maste mogle
koristiti za sto sta, dakako da imam zelje i vrmenea bavit se bolsenim stvarima ... ali sto ljudi, sto cudi ... od svih tih zilijuna koji koriste fejsbuk i druge slicne service
postoji sigurno i nekoliko tisuca takvih koji bi to ucinili. Smeta mi da nikad ne znas kome si sto povjerio i tko ce sto od objavljenog vidjeti ... i jos puno toga.
Kako god, od danas mog profila vise nema ... popravak - deaktiviran je ... i definitivno ga vlasnici servisa nisu obrisali i pitanje da li ga ikad i hoce, ali sad se ucinjena
greska i tako ne moze vise popraviti.
Kako god .. i bez fejsbuka se o meni i o svakom od nas moze naci previse podataka na netu .. i zasto bih ja samo olaksavo takvima koje to zanima posao.
I za kraj ... privatnosti na internetu nema i nece je nikad biti ... ako zelis privatnost preseli se u amazonsku prasumu i moli gozdu od gore da potraje jos neko
vrijeme dok drvosjece ne dodju do tvog drveta. I da ne zaboravim ... poznanikov WLAN je bio bez ikakve zastite i bilo tko tko je bio u blizini mogao je do
neta i vidjeti sto radi jos uz to nabiti racun jer u HR fletrejt nije pravilo vec izuzetak. |
Sunday, September 14. 2008
Jedan poznanik mi je ispricao pricu kako su primjetili da njihov svecenik jede meso petakom. I to ne bilo kakvo meso, vec janjece pecenje.
I tako je taj isti svecenik trebao jednom doci kod njih u posjetu i gazdarica bila na mukama sto pripremiti za jelo, jer obicaj je ljude ugostiti,
a pogotovo svecenstvo koje je uvijek imalo poseban status u nasoj kulturi.
I tako upita tog mog poznanika sto da pripremi a on njoj ni pet ni sest "pecenje". A ona ga zacudjeno pogleda i upita pa kako pecenje
kad je petak.
I tako dodje svecenik na rucak i ona u neubranom grozdju upita svecenika kako to da u petak jede meso. A on njoj odgovori: "Grijeh ne ulazi
na usta, vec izlazi kroz njih." |
Sunday, August 24. 2008
Nekoliko sam puta slusao izjave poput "Ja nista ne radim besplatno..." i slicne. Kakva je bila
njihova svrha ne znam ali sam uvjeren da novac nije uvijek najbitniji motiv. Jer ako bi bio to novac
tada bi mi bili svi jadni i definitivno jako usamljeni.
Jucer me je nazvao jedan poznanik i zamolio me da mu pomognem i rekao mi da je spreman
moj trud i platiti. Otisao sam kod njega i dogovorili smo se za suradnju ali za to nisam trazio
nista. Drago mi je da mu mogu pomoci s svojim znanjem jer mislim da je to sto radi dobro i
znam da mu definitivno novac nije motiv vec filantropija. |
Saturday, August 23. 2008
Kako je covjek svaki dan sve stariji tako mora sve cesce na groblje i na sve vise pogreba.
Na jednom od pogreba na kojem sam nazocio primjetio sam da se samo nekolicina ljudi
prekrizila a velika vecina je samo prosla kraj groba. U tom trenutku sam bio jako tuzan
i jadan jer izgubio sam prijatelja i kolegu kojega sam mnogo puta spomenuo, koji mi je
bio uzor i kojemu sam se divio i zbog kojega sam zaplakao jer ga nema vise tu negdje
u blizini, ali u isto vrijeme sretan jer sam od svojih roditelja dobio vjeru i in uvjerenje da
poslje smrti postoji i zivot poslje zivota.
Hugo, prijatelju bila ti laka crna zemlja.
|
|
